PROFIL ŠEĆERA ORGANSKOG I KONVENCIONALNOG SEMENA SOJE
Golijan-Pantović, Jelena
Petronijević, Radivoj
Lekić, Slavoljub
Popović, Vera
Soja predstavlja jednu od najvažnijih proteinsko-uljarnih kultura, koja se koristi u ishrani ljudi i životinja, kao i u prehrambenoj i prerađivačkoj industriji. Cilj ovog istraživanja bio je da se analizira uticaj organskog i konvencionalnog sistema proizvodnje na profil šećera u semenu soje sorte Kaća, primenom metode HPLC-RI. Uzorci su prikupljeni na oglednom polju Instituta za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu tokom 2016. i 2017. godine. Dobijeni rezultati (sadržaj pentoza, heksoza, neredukujućih i redukujućih disaharida) izraženi su kao % ukupnih rastvorljivih šećera. U 2016. godini, konvencionalno proizvedeno seme značajno je premašilo organsko po ukupnom sadržaju rastvorljivih šećera (11,51% naspram 7,19%). Slično tome, konvencionalni uzorci su pokazali veće koncentracije pentoza (1,64% vs. 1,27%), heksoza (1,91% vs. 1,36%) i ukupnih monosaharida (3,55% u odnosu na 2,63%). Koncentracija neredukujućih disaharida bila je izrazito viša u konvencionalnom semenu (6,57%) u poređenju sa organskim (4,71%), dok su redukujući disaharidi bili slični u oba tipa proizvodnje. U narednoj, 2017. godini, koncentracije šećera su kod oba tipa semena drastično pale na oko 2–3%, a razlike između organski i konvencionalno proizvedenog semena bile su minimalne i statistički neznatne. Ovi rezultati ukazuju da sistem proizvodnje može uticati na sastav šećera u semenu, ali da klimatski faktori i godišnje varijacije imaju dominantniji uticaj na njegov profil. Istraživanje ističe važnost uzimanja u obzir agroekoloških uslova pri oceni kvaliteta semena u različitim sistemima proizvodnje.
srpski
2025
© All rights reserved
oja, seme, monosaharidi, disaharidi, organska proizvodnja