Legal treatment and the court's position in practice in ordering and extending detention for possible repetition or completion of a criminal offense
Zakonski tretman i stav suda u praksi kod određivanja i produžavanja pritvora zbog mogućeg ponavljanja ili dovršavanja krivičnog dela
Summary: Detention is the most stringent of all measures envisaged to ensure the presence of the defendant and to ensure the smooth conduct of criminal proceedings. In each particular case, the court is required to assess whether ordering detention of a defendant is necessary to ensure his presence or to conduct a smooth criminal trial, given that detention is a measure of ultima ratio. In deciding whether there are particular circumstances indicating that within a short period of time a person will repeat a criminal offense or complete an attempted criminal offense or commit a criminal offense (Art. 211, para. 1, p. 3 of the Code of Criminal Procedure), the court must determine that there is a specific danger of a repeat offense, as well as whether the defendant's detention will affect the smooth conduct of the criminal proceedings and the court is obliged to justify such a decision. The case law interprets this provision very broadly, which often leads to a violation of defendants' rights and legal uncertainty. In this paper, we will point out the position of legal theory in the part that refers to the nature and importance of detention, then the legal provisions governing this matter, and the practice of domestic courts in deciding on the merits of detention under Art. 211, para. 1, p. 3 of the Code of Criminal Procedure.
Sažetak: Pritvor je najstroža od svih predviđenih mera za obezbeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka. Sud je u svakom konkretnom slučaju dužan da proceni da li je određivanje pritvora okrivljenom neophodno radi obezbeđenja njegovog prisustva ili radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka, imajući u vidu da je pritvor mera ultima ratio. Kod odlučivanja da li postoje osobite okolnosti koje ukazuju da će u kratkom vremenskom periodu lice ponoviti krivično delo ili dovršiti pokušano krivično delo ili učiniti krivično delo kojim preti (čl. 211, st. 1, t. 3 Zakonika o krivičnom postupku), sud mora da utvrdi da postoji konkretna opasnost od ponavljanja krivičnog dela, kao i to da li će boravak na slobodi okrivljenog uticati na nesmetano vođenje krivičnog postupka, te je dužan da takvu odluku valjano obrazloži. Praksa vrlo široko tumači ovu odredbu što neretko dovodi do povrede prava okrivljenih i pravne nesigurnosti. U ovom radu ukazaćemo na stav pravne teorije u delu koji se odnosi na prirodu i značaj mere pritvora, zatim na zakonske odredbe koje uređuju ovu materiju, te na praksu domaćih sudova prilikom odlučivanja o osnovanosti pritvora po čl. 211, st.1, t. 3 Zakonika o krivičnom postupku.
srpski
2020
Ovo delo je licencirano pod uslovima licence
Creative Commons CC BY 4.0 - Creative Commons Autorstvo 4.0 International License.
http://creativecommons.org/licenses/by/4.0/legalcode
Keywords: Detention, Repetition of a Criminal Offense, Code of Criminal Procedure, Criminal Court
Ključne reči: pritvor, ponavljanje krivičnog dela, Zakonik o krivičnom postupku, krivični sud