Reference to the competence and specialization of authorities for the prosecution of perpetrators of high-tech criminal offenses
Osvrt na nadležnost i specijalizaciju organa za gonjenje učinilaca krivičnih dela visokotehnološkog kriminala
ABSTRACT: With the development of technology, especially the emergence and expansion of the internet over the past two decades, many traditional crimes have acquired new methods and means of execution, such as the use of computers, mobile phones, or other devices. In response to these new ways of committing crimes, the international community, within the framework of the Council of Europe, adopted the Budapest Convention in 2001, specifically addressing cybercrime. After ratifying the convention, the domestic legislator passed the Law on the Organization and Competencies of State Bodies for the Fight against High-Tech Crime, incorporating legal provisions from the convention. This law has not been significantly changed or amended since its adoption. However, the provisions in this law, especially in terms of jurisdiction, have proven to be inadequate and overly broad. The wide range of criminal offenses covered by this law has made it relatively ineffective and has overburdened the prosecutor's office responsible for prosecuting high-tech criminals. Moreover, the approach taken by the legislator in 2005, which concentrated jurisdiction in the High Public Prosecutor's Office and the High Court in Belgrade, is no longer justifiable in today's age of widespread technology, internet access, and social networks. This paper aims to provide a brief overview of the Budapest Convention, which served as the foundation for the adoption of national regulations, and to highlight the shortcomings and unsustainability of the legal solutions proposed by the domestic legislator when national regulations in this field were established in 2005.
APSTRAKT: Razvojem tehnologija, a naročito pojavom interneta i njegovom ekspanzijom u prethodne dve decenije, mnoga krivična dela (klasična krivična dela) dobila su nova sredstva i modalitete izvršenja - upotrebom računara, mobilnog telefona ili drugog uređaja. Na pojavu novih načina i sredstava izvršenja krivičnih dela međunarodna zajednica je u okvirima Saveta Evrope 2001. godine, usvojila tzv. Budimpeštansku konvenciju, naglašavajući posebno pitanja sajber kriminala. Domaći zakonodavac je nakon ratifikacije ove konvencije, doneo Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa za borbu protiv visokotehnološkog kriminala, preuzimajući pravna rešenja iz konvencije, pri čemu ovaj zakonski tekst nije značajnije menjan niti dopunjavan od njegovog donošenja. Rešenja koja su sadržana u ovom zakonskom tekstu, a pogotovo u pogledu stvarne nadležnosti, pokazuju se kao neadekvatna i kao preširoko postavljena. Širokim obuhvatom krivičnih dela koja potpadaju pod "kišobran" ovog zakona učinili su ga relativno nedelotvornim, te su preopteretili rad tužilaštva nadležnog za gonjenje učinilaca krivičnih dela visokotehnološkog kriminala. Pored toga, pristup zakonodavca iz 2005. godine, kada je ovaj zakon donet, a koji se odnosi na potrebu i opravdanost koncentracije nadležnosti Višeg javnog tužilaštva i Višeg suda u Beogradu, u današnje vreme rasprostranjenosti tehnologije, pristupa interneta i društvenim mrežama, ne može se prihvatiti niti opravdati. Ovaj rad nastoji da pruži kraći pregled konvencije iz Budimpešte, koja je poslužila kao osnova za donošenje pozitivnih propisa u ovoj oblasti, a zatim da ukaže na manjkavost i neodrživost zakonskih rešenja koja je domaći zakonodavac predvideo kada je 2005. godine, donosio nacionalne propise iz ove oblasti.
engleski
2024
Ovo delo je licencirano pod uslovima licence
Creative Commons CC BY 4.0 - Creative Commons Autorstvo 4.0 International License.
http://creativecommons.org/licenses/by/4.0/legalcode
Keywords: high-tech crime; criminal law; jurisdiction; specialization.
Ključne reči: visokotehnološki kriminal; krivično pravo; nadležnost; specijalizacija.