Glave potučene do nogu
Satira nije književna forma, već forma mišljenja. Od Aristofana i Lukijana, Arhiloha i Horacija, do Domanovića, Svifta, Bulgakova, Orvela - satira je književni postupak koji, više nego bilo koji drugi, eksplicira etički stav autora: njegovo poimanje sveta i ljudi, dobra i zla. Pisac satiričnog teksta može pisati i stihove, drame, romane, kratke i duge priče, aforizme - ali žanrovsko opredeljenje nikada nije odlučujuće uticalo na ishod i kvalitet stvaranja. I starovekovni i modemi autori su znali da je tajna u nečem drugom: biti pažljivi posmatrač, „lovac u raži”, koji opaža sve signume vremena, te ih pomno analizira i svrstava u neškodljive, benigne i one druge - destruktivne, koji su i razorni i toksični, te ugrožavaju sve što je dobro, vredno, dostojastveno i smisleno bitisanje. Veština autora je i u tome što nad otkrivenim fenomenom zla ozbiljno promišlja, da bi otkrio istinski „raskol između stvarnosti i ideala”, kako bi kazao Šiler.
srpski
2020
© All rights reserved